Sedamdesete godine prošlog veka često se pamte kao doba smelih boja, neobičnih šara i nameštaja koji je odisao karakterom. Stanovi iz tog perioda imali su prepoznatljiv identitet – bili su topli, šareni i puni detalja koji su govorili nešto o ljudima koji u njima žive. Danas, kada su enterijeri često svedeni na neutralne tonove i minimalizam, sve više ljudi ponovo otkriva čar tog doba i vraća ga u svoje domove, samo u modernijem izdanju.
Pogledajmo koji su elementi stanova iz 70-ih ponovo aktuelni i zašto ih dizajneri enterijera danas rado preporučuju.
Parket riblja kost
Parket postavljen u šari „riblja kost“ (na francuskom poznat i kao chevron ili herringbone) bio je gotovo standard u stanovima iz 70-ih. Ova geometrijska šara, sastavljena od pravougaonih dasaka poređanih pod uglom, davala je podu dinamiku i eleganciju kakvu obična, pravolinijska postavka nije mogla da pruži.
Danas se ovaj tip poda vratio na velika vrata, kako u renoviranim starim stanovima, tako i u potpuno novim projektima. Razlika je u tome što se sada, pored klasičnog hrastovog parketa, sve češće koriste i moderniji materijali poput vinilnih ili laminatnih podova sa istom šarom, koji su pristupačniji i lakši za održavanje. Bez obzira na materijal, riblja kost i dalje ostaje simbol otmenosti i dobrog ukusa u uređenju enterijera.
Tapete
Malo je enterijerskih elemenata koji su prošli kroz toliko uspona i padova u popularnosti kao tapete. U 70-im su bile nezaobilazan deo svakog doma – od suptilnih, diskretnih šara u dnevnim sobama, do smelih, upadljivih dezena sa cvetnim ili geometrijskim motivima koji su krasili spavaće sobe i hodnike.
Nakon decenija kada su ih potisnule gladak farbani zid i minimalistički pristup, tapete se danas vraćaju kao omiljeno sredstvo za stvaranje takozvanog statement zida – jednog akcentnog zida koji enterijeru daje karakter bez potrebe da se ceo prostor menja. Moderne tapete nude ogroman izbor tekstura i motiva, od suptilnih, prigušenih tonova do smelih retro šara koje direktno preuzimaju duh sedamdesetih.
Masivni nameštaj
Nameštaj iz 70-ih odlikovao se robusnošću i masivnošću – teški drveni ormani, glomazne biblioteke, fotelje sa širokim naslonima i kauči sa niskim, čvrstim nogama. Za razliku od today-ovog minimalističkog, laganog nameštaja, komadi iz tog perioda su bili napravljeni da traju generacijama, a njihova prisutnost u prostoru bila je jasno vidljiva i namerna.
Ovaj pristup ponovo osvaja prostor u modernim domovima, delom zbog trenda „slow living“ i vraćanja kvalitetu umesto kvantiteta. Ljudi sve češće biraju da investiraju u jedan snažan, dobro napravljen komad nameštaja koji će trajati decenijama, umesto u niz jeftinijih, kratkotrajnih rešenja. Restaurirani komadi iz 70-ih, pronađeni na buvljacima ili nasleđeni od starijih generacija, danas se smatraju pravim dizajnerskim trofejima.
Retro stil
Iznad svih pojedinačnih elemenata, ono što najviše definiše stanove iz 70-ih jeste sveukupna estetika – topli, zemljani tonovi poput narandžaste, smeđe i maslinasto zelene, kombinovani sa teksturama poput somota, ratana i drveta. Taj stil je bio smeo, ličan i nimalo uzdržan.
Danas retro stil doživljava pravu renesansu, posebno među mlađim generacijama koje u njemu prepoznaju autentičnost i toplinu koje često nedostaju u sterilnim, industrijskim enterijerima. Kombinovanje starih elemenata sa modernim tehnološkim rešenjima – retro fotelja pored pametnog televizora, na primer – postao je jedan od najtraženijih pristupa u uređenju domova, jer spaja nostalgiju sa funkcionalnošću savremenog života.
Zašto se stil 70-ih vraća?
Odgovor je jednostavan: ljudi žele domove sa karakterom. Nakon godina dominacije sivih, neutralnih i „bezbednih“ enterijera, sve više ljudi traži boju, teksturu i priču u prostoru u kom žive. Stanovi iz 70-ih nude upravo to – smelost, toplinu i identitet. Vraćajući parket riblja kost, tapete, masivni nameštaj i retro estetiku u svoje domove, mi zapravo tražimo prostor koji odražava ličnost, a ne samo trenutni trend.
